Kako klimatske promjene mijenjaju tržište rada i što su to zelena zanimanja?
Od pandemije koronavirusa koja je uvelike promijenila način rada, pa sve do jačanja automatizacije i umjetne inteligencije, budućnost rada i poslova izaziva velike rasprave.
Tako, između ostalog, dolazimo do pojma zelenih zanimanja, odnosno poslova koji su usmjereni na održivost i zaštitu okoliša. Ova grana postaje sve važniji dio suvremenog života, a poslovi koji u nju ulaze pomažu rješavanju globalnih ekoloških izazova te pridonose održivijem i odgovornijem društvu.
Zelena tranzicija na tržištu rada
Zeleni poslovi teže očuvanju prirodnih resursa i bioraznolikosti, minimiziranju emisija stakleničkih plinova te smanjenju negativnih utjecaja na okoliš. Također, obuhvaćaju širok spektar poslova i profesija čiji je fokus promicanje održivosti. Zemlje diljem svijeta postavile su ambiciozne ciljeve da do 2050. postignu neto nulu zahtijevajući značajan pomak u globalnim ekonomijama i industrijama kako bi se promijenio način na koji se radi.
Neto nula (net zero carbon emission) označava idealno stanje u kojem je količina stakleničkih plinova ispuštenih u atmosferu izjednačena s količinom uklonjenih stakleničkih plinova. To znači da vlade i tvrtke traže načine kako dodatno ubrzati ovu zelenu tranziciju – vlade postavljaju nacionalni smjer, a tvrtke rade na poslovnim modelima koji će popratiti ideju.
Potražnja za zelenim zanimanjima je u porastu
Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, pozivajući se na podatke LinkedIna u izvješću „Budućnost poslova“, potražnja i zapošljavanje na području zelenih zanimanja premašila je ukupnu stopu zapošljavanja, a za one koji svoju karijeru razvijaju na području spomenutih zanimanja, zeleni poslovi su siguran izbor koji će na tržištu rada tek pokazati svoj puni potencijal i čija će potražnja u narednim godinama samo rasti.
Zelena zanimanja potražuju primjerice inženjere za obnovljive izvore energije, a riječ je o stručnjacima koji se fokusiraju na razvoj solarnih, vjetroelektrana, hidroelektrana i drugih održivih izvora energije kako bi smanjili ovisnost o fosilnim gorivima. Zatim imamo eko-arhitekte koji su usmjereni na razvoj ekološki prihvatljive gradnje te korištenje materijala koji ne onečišćuju okoliš, već promiču energetsku učinkovitost i implementiraju održive prakse u urbanoj gradnji.
Vrlo su bitni i stručnjaci za očuvanje okoliša koji rade na očuvanju bioraznolikosti, voda i staništa, upravljanju šumama te sudjeluju u projektima očuvanja ugroženih vrsta. Od velike su važnosti i analitičari održivosti u određenom poslovanju. Naime, ovi stručnjaci procjenjuju utjecaj poslovanja na okoliš te pružaju savjete i preporuke za poboljšanje energetske učinkovitosti i primjenu održivih praksi.
Na LinkedInovom popisu najbrže rastućih radnih mjesta nalaze se zanimanja analitičara održivosti, stručnjaka za održivost i menadžera održivosti. Ipak, revolucija zelenih poslova mnogo je šira od zapošljavanja menadžera održivosti. Bilo da su to inženjeri koji mogu graditi i upravljati vjetroelektranama ili menadžeri koji mogu pomoći da se svakodnevno poslovanje učini održivijim, vrijeme će pokazati hoće li naglo povećanje uloga koje zahtijevaju zelene vještine, zaista doprinijeti stvarnoj promjeni kojoj se teži.
Prijavite se na newsletter
Nedovoljan broj stručnjaka
Dok je globalna potražnja od 2015. za zelenim zanimanjima porasla za 40% , samo 13% radne snage stvarno posjeduje vještine koje tvrtke potražuju. Glavnina zelenih vještina koristi se u poslovima koji se tradicionalno ne smatraju zelenima, poput upravitelja voznog parka, zdravstvenih radnika ili znanstvenika koji se bave obradom podataka. No, revolucija zelenih vještina ima potencijal transformirati radne navike i dinamiku na isti način na koji je to učinio uspon interneta i digitalne komunikacije.
Podaci s LinkedIna pokazuju da zelene vještine već sad pomažu transformirati sektore s visokim emisijama stakleničkih plinova u zemljama koje se oslanjaju na fosilna goriva. Paralelno, sektori poput proizvodnje, nafte i plina imaju najviše razine intenziteta zelenih vještina i taj je trend dosljedan u svih 50 analiziranih zemalja. Indija, Sjedinjene Američke Države i Njemačka su zemlje s najvećim emiterima stakleničkih plinova, ali ove zemlje mogu se pohvaliti i s najbržim rastom zelenih vještina u industrijama s visokom emisijom ugljika.
U praksi to znači sljedeće – Njemačka premašuje globalni prosjek u usvajanju zelenih vještina u svojoj industriji proizvodnje, dok Indija i SAD vode u sektorima nafte, plina i rudarstva. Isto tako, njihovi radnici imaju veću razinu zelenih vještina od radnika u istim sektorima drugih zemalja. Upravo je ovo jedan od najznačajnijih pomaka prema održivom poslovanju jer su industrije proizvodnje, nafte i plina – industrije kojima je potrebna hitna promjena kako bi se smanjile emisije.
Kako bi tvrtke ispunile svoje ciljeve, njihovi zaposlenici moraju biti na istom putu, a to znači da će usmjeravati i prilagođavati radnike kako bi razvijali zelene vještine. Također, razvoj na području zelenih vještina otvara vrata potencijalne veće zarade i sličnih benefita koji će sigurno dodatno potaknuti postojeće, ali i buduće zaposlenike na razmišljanje o novoj ulozi u izazovnom ekonomskom okruženju.
Održivost kao jedan od glavnih uvjeta rada
Od pandemije koronavirusa, pa sve do nastavka ekonomske nesigurnosti, ljudi širom svijeta mijenjaju način razmišljanja o radu, što posljedično utječe i na sami pristup. To zapravo znači da tvrtke, već na razgovoru za posao, postavljaju ključna pitanja o održivosti te odbijanju kandidate čiji odgovor ne zadovoljava kriterije, odnosno od svojih zaposlenika traže svijest o održivosti. Nešto više od četvrtine ispitanih u Europi reklo je kako je održivost jedan od glavnih kriterija prilikom procjene određene tvrtke, a to je zapravo vrlo mali broj.
Kako do promjene?
Jedno od ključnih pitanja koje se postavlja kada je riječ o zelenoj tranziciji na tržištu rada glasi „Kako tvrtke i stručnjaci mogu upravljati ovim procesom?“ Odgovor se krije u potrebi za većim brojem radnika sa zelenim vještinama, a ovo su stavke koje mogu biti korisne prilikom edukacije na tom polju, bez obzira je li riječ o vladi, tvrtki ili pojedincu. Oni koji donose odluke moraju se obvezati na razvoj zelenih vještina te adekvatno pripremiti radnu snagu, što posljedično sa sobom donosi moguća ulaganja u edukaciju.
To se odražava i na poslovne lidere koji također moraju ulagati u trenutne i buduće zaposlenike te razvijati korporativnu kulturu koja cijeni održivost. Kako bi se u konačnici sa zelenim zanimanjima postiglo ono što se od njih očekuje, sve stavke moraju međusobno djelovati te koristiti razne dostupne platforme. LinkedIn nameće se kao najučestalija poslovna platforma koja osim međusobnog povezivanja, nudi i edukativne tečajeve koji su usmjereni upravo ka održivosti.
Ovi besplatni tečajevi pomažu profesionalcima i amaterima što bolje integrirati održive prakse na radnom mjestu ili kod kuće. Osim toga, tvrtke mogu koristiti ove resurse za inovacije i uključivanje održivosti u svoje poslovne modele te ih po potrebi modificirati i prilagoditi industriji.
Klimatske promjene doista moraju zauzeti vodeće mjesto kada je riječ o raspravama koje se tiču tržišta rada, a upravljanje zelenom tranzicijom zahtjeva kolektivnu predanost, ulaganje i učenje te usklađenost politika, poslovnih strategija i individualnih afiniteta – sve s jednakim ciljem spasenja Zemlje.
